Pismo bivsem prijatelju

Vec godinu u tudjini gnjiju
moje kosti, zedne rodnog neba.
Za kog kralja? Ciju otadzbinu?
Pored Bosne druga mi ne treba!

Prijatelju, na cije ce ruke
pasti bombe iz tvog aviona?
Na njen mezar? Na tezacke muke
il na konvoj "Lego" kamiona?

Nikad vise ljubiti me nece
vrele usne, oci od plamena.
Nekad moje, sad su tudje zjene
pod bijelim plastem-od kamena.

Sjecas li se, bivsi prijatelju
onih starih olimpijskih jela?
Pod njima je navijala s zarom
za Stenmarka nasa druzba cijela.
Danas orden za zasluge nosis.
Za rusenje grada Sarajeva!

Oprastam ti. Nek te to ne brine.
Ti ces proci al jedno upamti:
Onog dana kad utihnu mine
dva ce sunca iznad Bosne sjati.

Damir Kalajdzic,  Zagreb 1993